
Na primer, cilj i nije prodati sebe već prodati stan! Niti je cilj da ona strana koja plaća ne radi to radosno. A postaviti realne ciljeve nije nam uvek baš mudro i pametno, nije jasno k’o dan. A zašto!? Pitajte šta je sve realno onoga ko o tom odlučuje. Pitajte nešto i preduzetnike.
Čovek razlučuje poslovne veze nisu tek poslovne, život traži i dublje veze od same transakcije, parama plaćamo bezbrojne laži za istinski život. A robotizam po sebi je, dakako, nedovoljan. Trebamo neke smislene akcije – Radost transakcije.
Ljudi razmenjuju mišljenja vremenom stvaraju nove kanale za priču i putovanje, rade mnogi i nestaju nam iz vidokruga, za njih sad nek drugi rade. Saznanja nova nas raduju, imetak i nove mogućnosti, ljudi očito različiti neki se žure a neki, eto, još polako. Nije ni loše nam saviti gnezdo za ovo polako.
Ne žurite ili požurite cilju što nije tek prosto prodati sebe već robu, právo i uslugu kupiti prigodan stan uz dobru saradnju. Bravo! Gađajte svoje nevidljive ciljeve s verom u dobro kad dobro i nije na očigled negde. Znajte, postoje načini. Akcije.
Gledam sad kako prevazić’ apstrakcije, eto, uz pomoć te neke, da kažem, radosne ljudske transakcije.

Leave a comment